Opis biljke: ariš je jedino cmogoricno drvo što svake godine gubi listove, tj.. iglice. Drvo je visoko od 20 do 40 metara, s tankim pognutim granama, crvenosmeđe ispucanom korom i šiljastom krošnjom.
Fine i mekane iglice rastu zasebno na dugim i tankim izdancima u kiticama po dvadeset do šezdeset u broju, koje u jesen otpadaju. Ariš je jednodomna biljka koje se crveni, mirisavi zenski cvjetovi razvijaju u male šišarice. Kora, smola i iglice imaju balzamičan miris, nalik na limun. Smola ima miris na balzam, a okus poput terpentina.
Stanište: ariš ponajbolje uspijeva u planinama, a cesto sacinjava
goleme šumske prostore. Brzo raste i zbog toga se sadi i uzgaja.
Ljekoviti dio biljke: za lijek se skupljaju zeleni cešeri u proljeće i početkom ljeta, iglice u toku cijele godine, a smola i kora u jesen
Ljekovito djelovanje: iglice i mladi cešeri koriste se za pripremanje uvarka, za kupku u lijecenju nervno rastrojenih bolesnika, rekonvalescenata i jako slabih osoba. Isto tako, iglice i kora koriste se za pripremanje obloga za lijecenje upaljenih rana, prignjecenosti i cireva. Caj pripremljen od kore ariša tjera na mokrenje, lijeci vodenu bolest u pocetku, žuticu, reumu u zglobovima, osip i cireve. Smola pripremljena s vinom i medom cisti zacepljenu jetru, drobi i lagano odvaja pijesak i kamenje iz žuci, bubrega i mokrac nog mjehura, a kod upale grla koristi se za grgljanje.