Zaim Imamovic – Biografija
Zaim Imamovic, je rodjen 26. augusta 1920 godine u Mrkonjic Gradu, bio je bosanskohercegovacki interpretator sevdalinke.
Ime Zaima Imamovica, kao estradnog narodnog umjetnika, interpretatora, kompozitora, ostalo je upisano u antologiju sevdalinke i pjesama drugih naroda. Vecinu svoga života proveo je u tumacenju i interpretiranju sevdalinke.
Po rodjenju iz Mrkonjic Grada, nakon godinu dana sa svojim roditeljima prelazi da živi u Travnik i nastanjuju se na periferiji zvanoj “Bojna”. Tu je proveo petnaestak godina, dok se 1936. godine nije nastanio u Sarajevu gdje provodi najveci dio svog života.
U Sarajevu je ucio tekstilni zanat, a pomalo je svirao na dvorednoj harmonici koju mu je otac kupio. Njegov brat Hadže i sestra Djula u to vrijeme bili su clanovi MKUD “Gajret”.
Na probi MKUD “Gajret” horovodja Cvjetko Rihtman pristao je da cuje Zaima kako pjeva i odmah ga zadržao. Zaim je tekstilni zanat napustio u jesen 1939. godine. Pored pjevanja u horu nastupao je na zabavama Društva prateci se sam uz harmoniku.
Prava njegova karijera pocinje 10. aprila 1945. godine. Tada pristupa Radio stanici Sarajevo. Svojim glasom i osjecajem opija slušaoce. Upravo tih dana Radio Sarajevo pocinje sa emitovanjem programa i okuplja pjevace. Sarajevo je bilo metropola sevdaha, pa su mnogi pjevaci imali želju da ostanu i da žive u njemu, jer je u poslijeratnim danima, iza 1945. godine, jedini put afirmacije bila Radio stanica Sarajevo. Mnogi od ovih pjevaca postali su veterani sevdalinke i divne narodne izvorne pjesme, koje je u to vrijeme narocito Radio Sarajevo arhiviralo i emitovalo. Ipak, najveci veteran pjesme je bio Zaim Imamovic.
U to vrijeme se Zaim predstavio sa tri melodije po kojima smo ga zapamtili: “Gledaj me draga”, “Mujo kuje konja po mjesecu” i “Konja vodim, pješke hodim”. Njegovi uzori su bili danas skoro zaboravljeni pjevaci: Rešad Bešlagic iz Tuzle i Sulejman Džaki?. Nakon Drugog svjetskog rata na njegovom repertoaru su se našle i novokomponovane narodne pjesme bliske izvornom narodnom melosu. U svojim kompozicijama je i pisac teksta i kompozitor muzike. cesto je saradjivao u tandemu kao pisac teksta ili kompozitor muzike sa Jozom Penavom tadašnjim rukovodiocem Tamburaškog orkestra Radio Sarajeva. Takodjer je saradjivao sa veoma cijenjenim harmonikašem i vodjom Narodnog orkestra Radio Sarajeva Ismetom Alajbegovicem-Šerbom sa kojim je bio nerazdvojan sve do njegove smrti 28. jula 1987. godine, a na tekstove pisca Safeta Kafedžica je komponovao muziku. Takodjer je saradjivao i sa tekstopiscem Nikolom Škrbom. Prva novokomponovana pjesma koju je Zaim zapjevao bila je kompozicija Joze Penave “Bosno moja poharana”, a zatim “Sarajevo, behara ti tvoga”. Od pomenute pjesme se nije odvajao, uvijek bi je medju prvima stavljao na repertoar. Taj njihov zajednicki biser je u pravom smislu obogatio bosanskohercegovacki narodni melos.
Pored bosanskohercegovackih sevdahlinki pjevao je i pjesme drugih naroda. Narocito mu je bio blizak melos sandžackih muslimana, a pjesmu “Kafu mi draga ispeci oh aman, aman, dušo za mene” uvrstio je u svoj repertoar. Nastupao je na dosta koncerata u duetu sa Nadom Mamulom, a u dijalogu je snimio nekoliko pjesama sa prvom damom sevdaha Izetom Selimovic-Bebom. A to su pjesme: “Hajde dušo da ašikujemo”, “Evo mene u tom kolu” Sa Nadeždom Cmiljic i grupom pjevaca u dijalogu pjeva “Hercegovacku zdravicu”. Pjevao je sa Safetom Isovicem, te Milom Petrovicem “Zvijezda tjera mjeseca”, “Igrali se konji vrani”, te u duetu sa Milom Petrovicem “Zelen lišce goru kiti” (Djure Jakšica). Cesto je nastupao u mješovitoj grupi narodnih pjevaca koja je djelovala u Radio Sarajevu izmedju 60-ih i 70-ih godina.
Negdje 50-ih godina u tvornici “Jugoton” iz Zagreba, za nepuna tri dana snima trideset tri pjesme na petnaestak gramofonskih ploca i jednu LP plocu koje su bile vrlo krhkog kvaliteta (78 okretaja).
Zaim je izraziti tenor, s lijepo obojenim glasom, jasnom dikcijom i izrazitim smislom za melizmaticko ukrašavanje melodija koje je interpretirao. Snimio je mnogo narodnih pjesama za arhiv RTV Sarajeva koje su preuzimale i druge radio i televizijske stanice u zemlji i inostranstvu. Nastupao je i snimao audio kasete, gramofonske ploce pjevajuci sa svojim sinom Nedžadom. Obišao je mnoge države i gradove, a bio je sa pjesmom i na nekoliko kontinenata. Ucesnik je karavana pod nazivom “Sevdah putuje Evropom”. Svuda je docekivan i ispracen ovacijama. Predstavljao je našu narodnu pjesmu dostojanstveno i na najprofesionalniji nacin. U vrijeme kada je bio najpopularniji najmanje je zaradjivao. Živio je od plate skromnog službenika Radio Sarajeva ciji je zadatak, uz ostalo bio da putuje, pjeva i uveseljava bez honorara, a pocesto i bez putnih dnevnica se iste veceri morao vracati u Sarajevo.
Gostovao je u Parizu, Becu, Sofiji i na Bliskom istoku, a ucestvovao je i na medjunarodnom festivalu narodne muzike u marokanskom gradu Marrakech kao predstavnik jugoslavenske radiotelevizije. Takodjer je predstavljao našu zemlju na Folklornom festivalu mediteranskih zemalja u Alžiru.
aprila 1979. godine Skupština grada Sarajeva nagradjuje ga Šestoaprilskom nagradom grada Sarajeva “za njegove stare izvorne bosanske narodne pjesme i za originalne interpretacije”.
Svoje posljednje stihove napisao je ratne 1993. u Sarajevu:
Svud po svijetu kuda sam hodio
naše želje, pozdrav pronosio.
Ostat ce Bosna kao što je bila
k’o biser sjajna, ponosna i mila.
Za cijeli svoj život drugovanja sa narodnom muzikom dobio je mnoga priznanja. RTV Sarajevo je snimila i u nekoliko navrataa emitovala jednosatnu emisiju o Zaimu Imamovicu pod nazivom “Covjek i vrijeme”. Nastupao je s mnogim veteranima narodne muzike, a u prvoj emisiji RTV Sarajeva pod nazivom “Sijelo na vrelu Bosne”, te u serijalu “Price o starim gradovima” i u posljednjem serijalu emisija pred sami rat 1992. godine pod nazivom “Meraklije” urednika Vehida Gunica i muzickog urednika Spasoja Beraka-Spase. U ovom serijalu je imao nekoliko svojih pjesama odmah u pocetku emisije, a u podnaslovu “Pjesme srca”. Ucesnik je mnogih festivala, narocito festivala “Ilidža” na kojima nikada nije ostajao bez priznanja i nagrada žirija ili publike. Na festivalu “Ilidža 1969. godine” uz poznate muzicke strucnjake postaje i sam clan žirija. Na vrhuncu karijere snimio je bezbroj lijepih pjesama za arhiv Radio Sarajeva. Medju njima je i pjesma “Lov lovio Muhareme”. Na melodiju davno nastalu u narodu, pjesnik Safvet-beg Bašagic darovao je tekst, a Zaim svoju interpretaciju “Evo ovu rumen ružu”. Sa ovom pjesmom Zaim se proslavio i smatrao je draguljem naše baštine.
Zaim Imamovic preminuo je 02. februara 1994 godine u Sarajevu.